Klima se oduvek menja. Razvoj klime na našoj planeti je neprekinut od njenog postanka i još uvek traje. Najpoznatiji aspekt klimatskih promena jeste Ledeno doba (pleistocen), koje je počelo pre više od 2 miliona godina i tokom kojeg se razvija ljudski rod. Njegova veza sa klimom je neraskidiva. U tom dugom periodu smenjivali su se periodi vrlo hladne sa periodima toplije klime. I pored mnogih „klimatskih problema“ o kojima se danas mnogo govori, ljudi mogu da se usklade sa prirodom i svojim postojanjem uveliko da nadmaše trajanje tog ledenog doba u čijoj se, toploj fazi, izgleda, sada nalazimo.
Šta su tačno klimatske promene? Po naučnim kriterijumima period iz kojeg se izračunavaju prosečne vrednosti klimatskih elemenata (temperature vazduha, padavina...) iznosi najmanje 30 godina. Tek ako se tako dobijene prosečne klimatske vrednosti za jedan klimatski period od 30 godina razlikuju od istih veličina za drugi period od 30 godina onda kažemo da se klima menja. Promene klimatskih veličina unutar jednog klimatskog perioda nisu klimatske promene. Jedna godina može da bude sušna, naredna veoma vlažna; jedna može da bude hladna, druga već veoma topla itd. To su kolebanja klime i sasvim su normalna prirodna pojava. Naravno i klimatske promene su normalna pojava. Postoji mnoštvo podataka o promenama i kolebanjima klime u prošlosti.
Klimatske promene utiču na životnu sredinu. Bilo kakve promene klime povlače veće ili manje izmene ostalih komponenti geografske sredine i lika geografskih pejzaža. To izaziva i promene uslova životne sredine. Tokom duge Zemljine prošlosti velike promene klime izazivale su masovna izumiranja vrsta. Milionima godina povoljna klima je omogućavala širenje biljaka po celoj Planeti (tokom više od 400 miliona godina). Mnoge biljne i životinjske vrste su živele na mestima gde ih sada nema. Tokom poslednja 2 miliona godina promene klime uzrokovale su migracije vrsta sa severa ka jugu, ali i obrnuto.
Mi živimo u holocenu. Pre 12.000 godina prestao je poslednji hladan i ledeni klimatski period, a temperatura se menja sa opštom tendencijom rasta. Nakon pleistocena, nastupio je holocen. Švajcarski prirodnjak Luj Agasic, poznat kao „otac teorije kontinentalne glacijacije“, otkrio je tragove lednika u zelenim alpskim dolinama daleko od onih koji se nalaze na velikim visinama. Bio je to naučni dokaz da je u prošlosti klima bila mnogo hladnija. Pojedini naučnici danas ističu da se nalazimo na pragu novog ledenog doba, dok drugi naučnici i veliki deo stručne javnosti tvrde suprotno - klima je sve toplija o čemu svedoče svakodnevni izveštaji medija.
Uzroci klimatskih promena. Naučna istraživanja tražila su uzroke zbog čega se menja klima na Zemlji od njenog postanka. Razmatraju se uticaji iz kosmosa, promene u atmosferi (prisustvo gasova kao što je ugljen-dioksid) i na kraju uticaji sa Zemlje: promene reljefa, morskih struja, energije koja dolazi iz dubine itd.
Savremena promena klime. Vrlo kratki periodi promena klime, izraženi su i nakon otopljenja i povlačenja poslednjih lednika sa velikog dela pojasa umerenih geografskih širina. Ono što javnost danas mnogo zabrinjava jeste otopljenje posle perioda industrijske revolucije. Početak tog otopljenja osmotren je krajem XIX veka. Otopljenje je dostiglo maksimum tridesetih godina XX veka - najtoplija je bila 1939. godina. Tada je porast temperature vazduha na severnoj hemisferi iznosio približno 0,6°C. Četrdesetih godina proces otopljenja je smenilo zahlađenje koje je trajalo do sedamdesetih godina. Posle toga je došlo do ponovnog rasta temperature koji još uvek traje.
Šta je uzrok savremene promene klime. Danas se kao glavni krivac za promene klime imenuje ugljen-dioksid (CO2) antropogenog porekla, ali postoje i drugi gasovi-krivci. On nastaje sagorevanjem fosilnih goriva i brzo uvećava svoj sadržaj u atmosferi. Koncentracija ugljen-dioksida koja se meri na Havajima na 4.000 m visokom vrhu planine Maune Loa, porasla je sa 316 ppm 1958. godine kada je započeto merenje, do znatno preko 400 ppm danas. To je 0,0400% zapremine atmosfere i ta koncentracija još uvek raste. Smatra se da sadašnje stanje klimatskog sistema nije u skladu sa prirodnim tokom i da je posledica antropogenog efekta staklene bašte (AESB). Toplota se zadržava na površini Zemlje, što čini naš svet sve toplijim. Taj fenomen je nazvan globalno zagrevanje. Smatra se da bi mogao da ima velike i teške posledice po klimu u budućnosti.
Koliko iznosi globalno zagrevanje. Uzima se da savremeno zagrevanje iznosi oko 0,8-0,9°C u 100 godina. Svetska meteorološka organizacija je 2021. godine objavila da je 2011-2020. najtoplija decenija do sada, kao i da je petogodišnji period 2016-2020. godina najtopliji ikada zabeležen. Dalje se ističe i da je 2020. godina, uz 2016. godinu bila najtoplija u periodu osmatranja. Te dve godine prosečna globalna temperatura iznosila je 14,9°C, što je 1,2°C viša temperatura od predindustrijskog proseka. Klimatski ekstremi su postali jači i češći, sa velikim žrtvama i materijalnom štetom.
Klimatski skeptici. Neki naučnici se ne slažu sa shvatanjima o globalnom zagrevanju. Oni ističu da se klima oduvek menja i smatraju da se porast globalne temperature pojavljuje samo u nekim periodima, ali da nema stabilnog porasta. Navode da je u srednjem veku bilo toplije, a pre 5-7 hiljada godina još toplije. Klimatski skeptici ističu da ne postoji dovoljno podataka, niti fizičkih dokaza koji bi potvrdili globalno zagrevanje i stav da je to antropogeno izazvan, a ne prirodni proces. Osim toga, matematički modeli su nedovoljno pouzdani da bi mogli dati pravu sliku klimatskih promena.
Stanje u Srbiji. Istraživanja pokazuju da je rast godišnje temperature vazduha u Srbiji počeo 1983. godine, a rapidan porast prisutan je od 1991. godine. U nekim delovima naše zemlje čak je došlo do izvesnog zahlađenja. Neki klimatolozi ističu da u Srbiji dolazi do porasta temperature vazduha prvenstveno leti, a ne zimi kako predviđa većina modela usled pojačanog antropogenog efekta staklene bašte. Veći deo teritorije zahvaćen je sušom, ali određene oblasti stradaju od poplava više nego ranije.